Na obali brze, ali veoma pitome rijeke Save, u naručju Majevice i Semberije, a na leđima Posavine, leži malo, spokojno mjesto, Brčko. Iako mnogo stariji, prvi put grad je spomenut 1548. godine kao graničarsko naselje, a potom 1560. pod nazivom Barka u zapisima Gerharda Kremera koji je autor prve karte svijeta. Sam grad okružen je plodnim poljima i brežuljcima prekrivenim šumama i voćnjacima šljive i jabuka po kojima je ovo trgovačko mjesto poznato već dva vijeka. Pored svojih poljoprivrednih dobara, grad je od davnina poznat po svojoj kulturi izgrađenoj oko života na rijeci.

Tik uz samo ušće Brke u Savu kreću da se prostiru i prve ulice starog dijela grada. One su dom mnogobrojnim kućama i zgradama koje su svjedoci duge istorije ne samo jednog gradića, već i čitavog dijela Balkana. Iako trošne, ove građevine obogaćene fascinantnim detaljima, ali i pričama njihovih bivših, ali i sadašnjih stanovnika uspijevaju izmamiti pažnju svakog prolaznika. Svako će sigurno zastati da se divi prelijepoj bašti “Dvorane”, odnosno kuće stare trgovačke porodice Krsmanović koja je imala veoma jak uticaj i na ostatku prostora bivše Jugoslavije. Nakon smrti Ljubomira Krsmanovića, a po dolasku austrougarske vlasti, dvospratnica je pretvorena u turski konzulat, a potom u đački konvikt, a tu je svoje zdanje našla i ženska stručna škola.



Grad
Prolazeći dalje kroz Ulicu Vuka Karadžića, par kuća niže, naići ćete i na neke od prvih obrazovnih ustanova u gradu, kao što su nekadašnja ženska zanatska škola i prvi gradski vrtić koji potiče još iz doba austrougarske. Tik uz zanatsku školu nalaze se neke od prvih višespratnica čije terase krase cvijeće, prelijepo izrađeni reljefi i gostoljubivi stanovnici grada Brčkog koji će rado podijeliti sa vama neku od priča iz svog života ili neku od anegdota iz živopisne istorije grada. Još jedno od važnijih zdanja jeste kuća Kučukalića koja se nalazi u blizini savskog šetališta Ficibajer. Građena je po projektu arhitekta Aleksandra Viteka za bogatog brčanskog trgovca Alijagu Kučukalića. Iako velikim dijelom u ruševinama i dan-danas izgleda očaravajuće.


O uticaju i utisku koje Brčko ostavlja na ljude govore i iskustva mnogih umjetnika koji su se uvijek vraćali ovom gradu. Slikar Slavko Medunić rođen je u Brčkom,
ali ga je u jednom trenutku napustio kako bi gradio život izvan njega. Ipak, na poslijetku, vratio se u svoj rodni grad kako bi slikao minijature ispunjene motivima grada i života u njemu. Inspirisani njegovim životom i djelom, a kako bi mu ukazali počast, mladi brčanski umjetnici naslikali su minijature po ugledu na njegove.
Ako se odlučite posjetiti ovu izložbu, vrijedi proći i ostatak zanatskog centra koji je okupljalište omladine koja njeguje gradsku alternativnu kulturu. Pažljivo nacrtani grafiti i vješto oslikani murali krase mnoge zidove nekadašnjih zanatskih radnji. Jedan od najupečatljivijih djela mladih uličnih umjetnika je mural posvećen Brčacima veoma dragom, nedavno preminulom književniku Bekimu Sejranoviću. Njegova djela su veliki poklon domaćoj, ali i evropskoj književnosti, te nije rijetkost da na ulicama zanatske četvrti vidite ili čujete ljude kako čitaju njegove romane.
Pored Bekimovih dijela, često se mogu čuti i mnoga druga na nekoj od književnih večeri koje se često održavaju. Pored književnih večeri, u zanatskom centru koji je središte brčanske umjetnosti i kulture, održavaju se i izložbe lokalnih slikara i vajara, a često atmosferi alternativne četvrti doprinose stihovi mnogih brčanskih repera i akademski školovanih muzičkih izvođača.

Kada je u pitanju alternativna kultura, u gradu se organizuju dva festivala, festival Sedam vrsta umjetnosti i Color festival. Festival Sedam vrsta umjetnosti traje simboličnih sedam dana i za svaki dan gosti iz određenih sfera umjetničkog života održavaju radionice, edukacije i razgovore sa mnogobrojnom publikom kako bi im približili i poslovni aspekt umjetničkog života.
Color festival je manifestacija muzičkog tipa i održava se na starom poligonu na sjeverno-istočnim obroncima grada. Na festivalu nastupaju mnogi svjetski dj-evi na dvije bine, a festival tradicionalno traje dva dana u toku jula ili avgusta. Tipično za ovaj festival jeste gađanje bojama na svakih sat vremena, a cilj festivala je širenje i upoznavanje mlađe populacije sa tehno i alternativnom kulturom koja je u usponu u ostatku Evrope.
Ukoliko ste ipak više ljubitelj tradicionalnije umjetnosti, u samom centru grada, nedaleko od zanatskog, unutar jednog od najprepoznatljivijih objekata u gradu, upečatljive zgrade roze boje, nalazi se gradska galerija u kojoj se redovno održavaju izložbe akademskih umjetnika iz Brčkog, ali i iz ostatka Bosne i Hercegovine.

Od 1999. godine održava se i likovna kolonija pod nazivom „Sava“ koja okuplja slikare iz regije. Tokom kolonije nastaju likovna djela koja ostaju u fundusu brčanske Galerije i bivaju izložena na posebno upriličenoj izložbi.

Nakon što se krenete udaljavati iz centra grada, naići ćete na Brku, rječicu veoma visokih obala. Kada pređete jedan od mnogobrojnih mostova, na
drugoj strani Brke čekat će vas partizansko groblje koje je ujedno i jedno od najljepših, ali i najskrivenijih mjesta u gradu. Ušuškano između gusto sraslog drveća, mnogo više podsjeća na neki park nego na počivalište mnogih znamenitih ličnosti iz istorije grada.
U središtu ovog sada više parka nego groblja nalaze se biste posvećene naučnicima, umjetnicima, arhitektama ali i borcima za slobodu koji su početkom dvadesetog vijeka živjeli i svoja najveća djela stvorili u Brčkom. Ako se udaljite svega nekoliko koraka od središta parka, pred vama će se naći skupina spomenika posvećena tim istim velikanima, obavijena spiralnim zidom. Na kraju zidića, naizgled u samom centru tog spomenika izgrađenog iz mnogo manjih, nalazi se statua žene izdignuta neka 3 metra od ostatka ove građevine. U jednoj ruci, ona drži baklju koju ističe visoko ka nebu, a ako se pojavite u ovom parku tokom sutona, sunčeva svjetlost će obasjati baklju sa svih strana i izgledaće kao da je plamen zapravo živ, a ne samo dio mermerne gromade.


Nakon što prođete partizansko groblje, naći ćete se u Kolobari, koja je jedno od najstarijih naselja. Ovaj dio predstavlja raj za sve ljubitelje arhitekture i istorije zbog toga što se u ovom dijelu nalaze dobro očuvane ili restaurirane zgrade koje odlično prikazuju smjene različitih političkih sistema kroz vrijeme na ovim prostorima, ali i razvoj nekih od najprepoznatljivijih arhitektonskih stilova u Evropi. Neke od najstarijih građevina koje potiču iz doba osmanskog carstva još uvijek su očuvane, a one iz perioda austrougarske vladavine, urađene u pseudo-mavarskom stilu još uvijek svojim šarenim i velelepnim fasadama uljepšavaju Brčko, ali i služe kao smještaj za neke od najvažnijih institucija u gradu.
Jedna od takvih zgrada je i gradska vijećnica podignuta davne 1892. prema idejnom projektu istog arhitekta koji je projektovao i kuću Kučukalića. Za nacionalno blago proglašena 2004. godine. Prepoznatljiva narandžasto-žuta fasada, dvije kupole i mnoštvo sitnih detalja su ono što ističu ovo kulturološko zdanje koje je tokom godina imalo mnoge funkcije. Nekada su se tu nalazili pošta i telegraf, potom biblioteka i galerija, kako bi na kraju dobila svrhu koju ima danas. Pored vijećnice nalazi se i Grand Hotel Posavina, najstariji hotel u gradu izgrađen još davne 1891. godine u austro-ugarskom stilu. Unutar mnogobrojnih i velelepnih sala održavaju se razne izložbe vajara i slikara, ali i edukacije i radionice.

Uprkos nedostatku pozorišta, grad je svake godine domaćin jednom od najpoznatijih i najvećih pozorišnih susreta u regiji, te ova manifestacija nastavlja da raste i postaje sve uticajnija privlačeći sve veći broj pozorišnih kuća ali i posjetilaca. Brčko je bogato umjetnicima raznih uzrasta koji se bave različitim vrstama umjetnosti. Samim tim, dom je i nekoliko kulturno-umjetničkih društava i ateljea. Ove organizacije svakodnevno svojim radom doprinose razvitku i kulturološkom osvještavanju kako građana Brčkog, tako i stanovnika ostatka Bosne i Hercegovine, pa čak i regiona. Brčaci su također ponosni i svojim mnogobrojnim i veoma uspiješnim sportskim klubovima i događajima, te sport smatraju za važnim dijelom svoje kulture.
Sportovi na vodi su među stanovnicima Brčkog oduvijek bili popularni, pa je tako i danas, te se iz tog razloga mnogi uspiješno bave veslanjem, ribolovom i ronjenjem. Svake godine na rijeci Savi organizuje se kajak-kanu takmičenje pod nazivom „Savska regata“ u okviru kulturno-sportske manifestacije „Savski cvijet“ pri kojoj se održavaju i brojni koncerti, šahovski turnir i drugi kulturni i sportski sadržaji.
Grad je bio i domaćin prvenstva u vaterpolu 1953. godine. Pored vodenih sportova, mnogi građani prate ili se bave i odbojkom u kojoj se krasimo sa možda i najviše medalja od svih sportova. Odbojkaški klubovi Jedinstvo i Mladost već dugo godina nižu uspijehe kako na domaćoj, tako i na evropskoj sceni, a naše odbojkašice kluba Bimal-Jedinstvo nose titulu najtrofejnijeg ženskog kluba u Bosni i Hercegovini.
Rukomet i fudbal također su veoma popularni, te i u tim disciplinama naši sportisti mogu se pohvalitiitekako zavidnim uspijesima i istorijom. Najveća i najpropraćenija sportska manifestacija po broju učesnika i gledalaca na kojoj učestvuju takmičari iz različitih zemalja širom svijeta je “Vidovdanska trka”, ulični maraton koji se održava u Brčkom od 1997. godine kao program domaćih i međunarodnih vlasti resocijalizacije mladih nakon rata.
Vrijedi pomenuti i uspješan kolektiv atletski klub “CROSS”. Također, međunarodno sportsko takmičenje, koja se tradicionalno održava u organizaciji Teniskog kluba „Prohema“ iz Brčkog, okuplja tenisere i teniserke na
ITF turniru “Brčko open”.






Još jedno od najvećih materijalnih bogatstava grada su stare i veoma precizno rađene mape iz turskog i austrougarskog perioda koje se nalaze u gradskom katastru. Značajne su zbog toga što svjedoče uređenosti i napretku ovog mjesta od male skelarske kasabe do kulturno-istorijskog bogatstva kakvo je danas. Kulturološka vrijednost Brčkog ogleda se i u njegovoj multietičnosti i tolerancije među stanovnicima prema različitim aspektima života kao što su jezik i religija. Gradska biblioteka obiluje literaturom na više jezika, autora različitih životnih pozadina i iskustava.

U Brčkom postoje i mnogi vjerski objekti, pravoslavna crkva Uspenja Presvete Bogorodice u starom dijelu grada u sklopu koje se nalazi i kulturni centar; jednoprostorna Atik džamija izgrađena u 17. vijeku koja je jedan od najstarijih objekata u gradu smještena u prelijepoj arhitektonskoj četvrti Konačko Brdo, te katolička crkva Presvetog Srca Isusovog zajedno sa župnim dvorom koja je 2009. proglašena nacionalnim blagom. Cincarsko groblje zauzima dominantno mjesto u naselju Bijela i ima posebnu vrijednost. Postoji dvadeset i pet starih nadgrobnih spomenika s izvornim natpisima, nepravilnog oblika, relativno velikih dimenzija. Razlikuju se nadgrobni spomenici u obliku stele ili obeliska s različito oblikovanim završnim dijelom, i spomenici u obliku krsta. Najstariji nadgrobni spomenici datiraju iz 18. i 19. vijeka, zbog čega se nalaze u izrazito lošem stanju. Cincarsko groblje je također proglašeno za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.


